Arheološko iskopavanje ranokršćanskog kompleksa i starohrvatske nekropole u Lištanima
Dakle...najprije službeno... J .... (Marija puno hvala)
Na lokalitetu Podvornice u Lištanima (24 km od Livna prema B.Grahovu) u organizaciji Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno (FMGG), a financirana od Američkog veleposlanstva i Općinskog vijeća Livno, uz vodstvo Marije Marić i suradnju arheologa Angele Babić, Branke Milošević i Rozane Ivković-Ćurić, crtača Željke Vrdoljak i Mirana Palčoka zaduženih za vođenje dokumentacije provedeno je sustavno arheološko iskopavanje.
Lištani su i ranije poznati u stručnoj literaturi, u njima je smještena rimska putna stanica Pelva na cesti Salona – Servitium.Uz (u ranije provedenim arheološkim iskopavanjima) otkriveni krsni zdenac otkriveni su temelji nove bazilike koja skupa sa zdencem datira u 4./5. st.
Ukupan broj istraženih grobova je 150, novi nalazi u njima ukazuju na raznovrsnost tipologije nakita koji se uklapaju u cjelovitu sliku starohrvatskih grobova skupa sa nekropolama u Dalmaciji (Knin, Nin…).Brojni su i ulomci kamenog crkvenog namještaja reljefno ukrašenog. Također, tijekom iskopavanja otkriven je velik broj ulomaka rimskih nadgrobnih spomenika.

A kako je to nama bilo:

 Lijep dan...sunce sija..."SVI VANI" ...a mi u školi..uhhh...

 Trebao je to biti još jedan dosadan, obični petak u našoj školi i nismo ni u snu očekivali što će se dogoditi slijedećih sati.

 Uobičajnu svakodnevnicu promijenio je poziv našeg profesora i vijest da mi iz novinarske sekcije nećemo više taj dan imati nastave (ipak se to ne događa svaki dan u životu učenika da te profesor cijeli dan oslobodi nastave) bila je dovoljna da pobudi u nama veliko zanimanje-mora da je nešto važno...

 Postalo je još uzbudljivije kada smo saznali da idemo u Lištane na arheološko nalazište.

 Pošto nitko od nas nije imao prilike susresti arheologe na njihovom radnom mjestu a naše znanje o tom nama ipak neobičnom pozivu iskustvo se svodilo na eventualno poznavanje Harrison Forda & pustolovina Indiane Jones te zamišljanja iskopavanja piramida i sl...naravno da nam je bilo interesantno i zanimljivo.
Na odredištu nas je dočekala voditeljica iskopavanja Marija Marić i grupa arheologa Angela,Branka,Rozana zajedno sa svojim pomoćnicima te Željkom Vrdoljak-akademskom slikaricom,zaposlenom u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica Livno i zaduženom za crtanje.

 Već prvi prizor ostavio nas je "paf".

 Nekako u glavama smo to arheološko nalazište zamišljali kao nekakve zidove u zemlji i natpise na njima i to je to...bilo je i toga...no zasigurno je svatko od nas osjetio mali klecaj u koljenima kada je ugledao "ono" što će svatko od nas jednog dana postati.  

U jednoj od otkrivenih grobnica ležao je ljudski kostur.  

Marija nam je lijepo objasnila vidjevši naše izraze lica da se mi u stvari nalazimo na groblju sa preko 150 grobova i da su sve ispod i oko nas u stvari grobovi-pomislili smo "majko mila hvala ti pa je dan" a nakon kratkog uvoda i upoznavanja s poviješću usljedio je novi "šok"... 

Da nam je netko prije par dana rekao da ćemo vlastitim rukama koristeći arheološke alatke iskapati ljudske kosti,lubanju i sve to lijepo čistiti i učiti kako se sve ovo priprema za konzervaciju a kosti na slanje i ispitivanje u Institut Ruđer Bošković u Zagrebu, vjerojatno bi se na to samo naivno nasmijali.  

No, upravo to se i dogodilo.  

Marija je upitala našeg profesora da li smo voljni da im pomognemo u istraživanju i vađenju kostura pošto upravo ima nekoliko otvorenih grobnica-mi smo ostali otvorenih usta i molećivo gledali profesora očekujući da će se zahvaliti i reći da je to ipak previše-no on se samo nasmijao i rekao "Ma da ti iskreno kažem Marija samo o tome i govore cijelim putem dok smo se vozili ovamo"....uzalud smo mi htjeli reći da bi mi...samo gledali...nismo se ni snašli a već smo u rukama imali arheološke alatke i nakon objašnjenja Marije kako se stručno iskopavaju ljudski ostatci počeli smo iskopavanja zajedno s arheolozima.

 Prvi dodir s ostacima nekadašnjeg ljudskog bića izazvao je u nama nevjerojatan osjećaj koji se riječima ne može opisati-to se mora doživjeti.

 Mogli bi Vam dragi čitatelju sad satima opisivati i pričati no to ne može zamijeniti taj trenutak kad prstima dohvatiš i odvojiš kost od kostura čovjeka za kojeg znaš da je živio-hodao-veselio se-plakao kao i svi mi ljudi kroz svoj život...i ti sad držiš njegovu kost u ruci -osjećaj je nevjerojatan i neopisiv. 

Svatko od nas je bar na trenutak pokušao zamisliti tko su oni bili, kakvi su bili njihovi životi,što su radili i kakvim životom su živjeli. 

 Pažljivim čišćenjem znali smo pronaći i druge odlike života tog vremena kao npr. srebrni prsten i naušnice uz naše nezaobilazne komentare kako bi to izgledalo danas.  

Plan profesora je bio da ostanemo sat vremena da ipak ne smetamo previše arheolozima u njihovom poslu no taj "sat" se produžio na skoro 4 sata koja su nam prošla kao tren. 

Na kraju možemo se samo zahvaliti Mariji i cijelom timu arheologa koji su sa strpljenjem i velikom pažnjom odgovarali na sva naša postavljena pitanja nesebično nam predajući novo znanje koje se ne može naučiti niti doživjeti u učionici  dajući nam time privilegiju da i mi bar na kratko budemo dio arheološkog tima. 

Tekst priredile članice novinarske sekcije GEniusa-lista kojeg uređuju učenici Gimnazije i Srednje ekonomske škole u Livnu: Mirjana, Stefani i Tina.
Dalje... >>